NATO je planski gađao industrijske trafo-stanice unutar fabričkog kruga, iz kojih se izlila ogromna količina ulja koje sadrži otrovno i veoma kancerogeno jedinjenje piralen.
Više od hiljadu radnika “Zastave” iz Kragujevca je obolelo, a procenjuje se da je između 300 i 400 njih umrlo u najvećim mukama od najtežih oblika raka direktno izazvanih isparenjem otrovnih hemijskih jedinjenja kada su NATO bombe pogodile fabriku!
Tokom agresije NATO je planski gađao industrijske trafo-stanice unutar fabričkog kruga, iz kojih se izlila ogromna količina ulja koje sadrži otrovno i veoma kancerogeno jedinjenje piralen. Najviše obolelih je među radnicima iz kovačnice i lakirnice, koji su odmah posle napada, bez posebne zaštitne opreme za biološke i hemijske katastrofe, istrčali da čiste ruševine fabrike.
Mnogo obolelih
Tadašnji direktor “Zastave” Dragan Srejović prisetio se te strašne večeri kada je NATO razorio fabriku.
Na “Zastavu” pale 22 bombe, 33.000 ljudi ostalo bez posla
Direktor “Zastave” Dragan Srejović smatra da je najgore od svega to što su gađana postrojenja koja nemaju veze sa vojnim ciljevima.
– “Zastavu” su gađali dva puta, zasuli su je sa čak 22 projektila, od kojih samo dva nisu eksplodirala. To su bile bombe razorne jačine koje su probijale i topile metalnu i čeličnu konstrukciju fabrike. Najgore od svega to što su gađana postrojenja koja nemaju veze sa vojnim ciljevima, kako su kasnije oni pokušavali da se opravdaju. Jedina namera bila je da ljudi ostanu bez uslova za život. I u tome su uspeli, 33.000 ljudi ostalo je bez posla, a fabrika nikada više nije uspela da se vrati na staro – kaže naš sagovornik.
– Bomba je pala oko pola tri ujutru. Za nepunih sat vremena, dok je fabrika još uvek gorela, a mi nismo bili sigurni da li će još koji projektil da se sruči na nas, na hiljade radnika pohrlilo je na glavnu kapiju da spasi šta se spasiti može. Ljudi su bili uplašeni, ali su nas molili da ih pustimo u razoreno područje kako bi ugasili požar koji je i dalje divljao. Nismo razmišljali da je vazduh otrovan, da je zemlja kontaminirana… Bilo nam je važno samo da spasemo fabriku u kojoj je radilo preko 33.000 Kragujevčana. Ogroman broj porodica živelo je od “Zastavinih” plata, četiri generacije građana mukotrpnim radom i znojem gradilo je fabriku. Bilo je strašno gledati kako se sve ruši za par minuta. Zato smo i ušli ni ne pomišljajući da će ogroman broj nas u budućnosti zbog toga izgubiti život – sa osetnom tugom u glasu govori Srejović.
Na sreću, u napadima niko nije stradao. Ali, godinama kasnije, mnogi radnici koji su radili na raščišćavanju ruševina umrli su u najgorim mukama.
Bombardovanje “Zastave”
* fabrika je gađana dva puta sa 22 projektila
* potpuno su razoreni “Kovačnica”, “Lakirnica”, Elektronsko-računarski centar
* povređena su 124 radnika
* izlili su se naftni derivati i oko 3.300 litara piralena
– Svi smo se porazboljevali tokom godina. Tačnu brojku onih koji su bitku sa opasnom bolešću izgubili ne znamo. Preko hiljadu ljudi učestvovalo u gašenju požara i čišćenju, samo iz Kovačnice na terenu je bilo između 300 i 400 radnika. Većina je umrla od karcinoma, a oni koji su još uvek živi leče se! I ja sam jedan od njih. Već godinama borim se protiv raka pankreasa, jednog od najtežih karcinoma. Uništili su nam zdravlje, u to ne sumnjam – ubeđen je Srejović.
Zatrovano zemljište
Profesor na Pravnom fakultetu u Kragujevcu Dragan Bataveljić kaže da je eksplozija odjeknula odjednom i jako, ali osim toga ništa drugo nije ukazivalo na katastrofu koja će uslediti godinama kasnije.
Šta je piralen?
* termootporno ulje, rashladni fluid kojim se oblažu bakarne grejne ploče u trafostanicama
* izuzetno kancerogena materija koja se ne može razgraditi prirodnim putem
* ostavlja trajne posledice u prirodnoj sredini i na ljudima koji su bili izloženi dejstvu ove materije
* upotreba piralena zabranjena je u zemljama EU
* rasuti piralen mora brzo i efikasno da se mehanički ukloni jer prodiranjem u tlo trajno zagađuje zemljište i podzemne vode
– Da se bar nešto osetilo u vazduhu, da je sve oko nas otrovano i zagađeno možda bi manje ljudi pohitalo da pomogne. Možda bi ljudi bili obazriviji. Ali, nije. Radnici fabrike bili su uplašeni, ali ipak su nezaštićeni ušli u kontaminiran prostor. Tada nisu znali da je opasno. Nažalost, velika većina njih više nije živa. Namerno je NATO ciljao ova skladišta, u to sam ubeđen, sa namerom da zatruje zemljište i ljude. Piralen je stigao do Lepenice, zatim u Moravu i dalje… – kaže Bataveljić i dodaje:
Zoran Nedić čistio ruševine u “Zastavi” pa preminuo
Moj brat Zoran 1999. godine otrčao je da pomogne u raščišćavanju ruševina u “Zastavi” ne znajući da je čitavo područje kontaminirano. Zbog toga je nekoliko godina kasnije doživeo moždani udar, a od posledica “Milosrdnog anđela” preminuo je u martu 2020. godine, priča Dragan Nedić!
Prema njegovim rečima, Zoran se nije plašio već je nezaštićen i goloruk sa kolegama pokušavao da spasi fabriku.
– Sve do bombardovanja bio je zdrav, bez ijednog zdravstvenog problema. Vozio je viljuškar sve dok na fabriku nisu pale bombe. Kada je projektil eksplodirao nije se dvoumio nijednog trenutka već je otrčao da pomogne kolegama. Očigledno je radiacija koja je u krugu fabrike bila previsoka učinila svoje. Za njegovu smrt krivim isključivo NATO. Vrlo brzo dobio je možda udar i nakon toga više nije bio isti. Teže se kretao, ruku je jedva podizao, a sporije je i pričao. Jedna od bombi bačene na Kragujevac pala je na samo 20 metara od mene, ali nije eksplodirala. Ja sam imao sreće, ali moj brat nije – kroz suze priča Dragan.
– I danas živim u istoj zgradi i sa terase vidim par stotina metara udaljenu “Zastavu”. Vetar je razneo otrovne čestice daleko od fabrike. I moja supruga Snežana 2006. godine umrla je od raka, odnosno mikrocelularnog kancera pluća. Bila je dotle zdrava, majka dvoje dece, vodila je život, nikada nije pušila, odrasla je na selu. Konstatovali su joj mutaciju gena. Godinama kasnije otkrio sam da upravo osiromašeni uranijum dovodi do toga – ispričao nam je Bataveljić.
Doktorka koja je uzimala uzorke zatrovane zemlje umrla od raka
– Istraživanje o tome koliko je zapravo grad kontaminiran prva je započela dr Miljana Stojanović Milosavljević, Kragujevčanka koja je to uzela kao temu svoje doktorske disertacije na Biološkom fakultetu u Beogradu. Prikupljanje uzoraka započela je još za vreme bombardovanja. Otkrila je da je zemlja kontaminirana nekoliko stotina puta više nego što je to dozvoljeno. I ona je desetak godina kasnije umrla od teške bolesti, verovatno zbog toga što je bila toliko blizu i izložena zatrovanom zemljištu tako brzo nakon eksplozije – kaže Bataveljić.
Ostavite komentar