Zlata i ja smo živele u mračnom podrumu sa mrtvim dedom
Oblačila sam po nekoliko pari pantalona da niko ne bi video na šta ličim
Šijan je poludeo kad se rodila Zorana jer su svi njegovi drugovi dobili sinove
Goca Božinovska otvorila je dušu i sa našim čitaocima podelila svoju surovu životnu priču!
Bila sam neželjeno dete
Hteli su da me ubiju još pre nego što sam se rodila. Razne žene po selu su me davile, muljale, gurale u majčinom stomaku, ko zna šta sve nisu radile mojoj majci kako bi me pobacila. Majka je ležala na flašama vruće vode, radila razne gluposti, sve što su joj žene govorile. Mojoj majci, uz muža alkoholičara, nije bilo do još jednog deteta. Ali, ma koliko su se trudile da me ubiju, ja se nisam dala. Hvala Bogu da se nisam rodila sakata ili sa ko zna kakvim oštećenjem, pa da se mučim celog života. Tako je moja žestoka borba za život krenula još od začeća. I nijednog trenutka nije prestala. Život mi nije dao da predahnem.
Stidela sam se pijanog oca
Bili smo sirotinja. Tata je bio iz bogate porodice, iz Makedonije je došao, ali njegovi nisu hteli da čuju za njega kada se oženio mamom. Živeli smo bukvalno na livadi, dok moji nisu napravili kuću. Sami su pravili i pekli ciglu za kuću. Ciglu po ciglu. Oboje su bili vredni. Tata je imao državni posao, radio je na železnici. A kad nije bio na poslu, štrikao je na mašini. Mama je plela ručno, bila je poznata u selu po tome. Plele smo i sestra i ja. Jedna plete prednjicu, druga zadnji deo džempera, treća rukave. Borili su se, snalazili, trudili se da nam obezbede bar najosnovnije. Tata je bio predobar čovek. Ali, tugovao je što je u Makedoniji ostavio familiju, dvoje dece. Žena mu je bila umrla. Od mame je bio stariji 20 godina. Valjda od tuge, mnogo je pio. Kad se napije, nije znao šta radi. Maltretirao je majku, a sestra i ja smo sve to gledale. Nahvatala sam se straha za ceo život. Sad kad pomislim kako je njegovoj duši bilo, u neku ruku mi je i jasno kakva muka, bol i patnja su bili u njemu. Znali smo kad prima platu. Strahovali smo, svesni da nam dolaze crni dani, jer će imati para za alkohol. Srećom, nije imao dugo. Često me je bilo sramota kada na ulici vidim oca pijanog.
Pevala sam da ne bih prala sudove
Uvek sam sanjala da ću biti pevačica. Pojma nisam imala da za to treba da se ode od kuće. Ma ništa nisam znala. Mislila sam da je to raj, a da sam znala koliko je crno da crnje ne može biti… Uzmem plastični bokal kao mikrofon i pevam! Zamišljala sam da sam na televiziji. A nisam znala ni Beograd gde je. Bila sam dobro dete, odličan đak. Međutim, ništa sem pevanja me nije zanimalo. Sveske su mi bile pune pesama. Slušala sam Lepu, Vesnu Zmijanac, Šabana, Zorica Brunclik mi je bila idol. Sestra Jelica me je stalno terala da pevam. Jedne večeri, u kafani Kod Ruže, nismo imali pare da platimo račun. Tada me Jelica naterala da pevam kako ne bismo prale sudove. Gazdarica je bila oduševljena. Sela je za naš sto i pitala da li bih mogla da pevam u kafani. Preduzimljiva Jelica odmah je ugovorila posao. Bila sam lepa, zgodna, zbunjena klinka. Već sutradan sam počela da vežbam sa orkestrom. Sve se dešavalo vrlo brzo. Upala sam u mašinu.
Kad sam videla Radeta Vučkovića i Šabana, samo što u nesvest nisam pala
Rade Vučković je bio u zenitu popularnosti. Imao je koncert na Bumbarovom brdu u mom kraju. Bio je sa Šabaom Šaulićem. Išli su sa koncerta i gledali da svrate negde gde je dobra klopa i muzika. Neko mu je tada rekao da ima jedna mala koja ubija kako peva. Tako su njih dvojica svratili u kafanu u kojoj sam pevala. Kada sam videla Šabana, umalo u nesvest nisam pala. Takva veličina… A Rade je bio lep kao lutka! Dasa i po! Imao je trideset i neku godinu, ja sam bila klinka. Celu noć su proveli u kafani! Kad je svanulo, Rade nije hteo da se vrati u Beograd bez mene. Rekla sam mu da ne mogu za Beograd, jer je trebalo da pevam na vašaru u mom selu. Šaban je otišao, a Rade je ostao na vašaru. Joj, kad se setim kao su svi gledali u mene! Bila sam presrećna. Osećala sam se kao najveća zvezda na svetu. Ni pet ni šest, Rade je tražio da se vidi sa mojim tatom kako bi ga pitao da pođem sa njim. Rekao je da preuzima svu odgovornost za mene, da će mi pomoći, da ću raditi za mnogo više para…Sutradan smo zajedno krenuli za Beograd. Pravo kod Loće, u čuvenu kafanu Čačanka gde su narodnjaci ubijali. Kad me je video, Loća nije pitao za cenu! Radila sam svakog dana. Autobusi su se zaustavljali. Svi pevači su tu dolazili…
Ostala sam sama sa malim detetom
Desila se ljubav. Odmah sam ostala u drugom stanju. Vučković je živeo čudnim životom. Nisam mogla da shvatim kako i zašto ne dolazi kući po nekoliko dana. U stvari, kada je postao siguran u moju ljubav, on se opustio i nastavio da živi po starom. Bio je boem koji voli kafanu i društvo više od svega. Ludovao je najstrašnije! Nisu to bila pijanstva po jednu noć. Šaban i on su sedeli po tri dana u kafani! Nisu spavali noćima i danima. U životu nikad nisam videla da neko može da idrži ono što su oni izdržavali. Njih dvojica su gledali samo u koju će kafanu, gde im gazda titra, gde će da se napiju i da stvaraju pesme. Joj, ne pitaj koliko su para potrošili… A ja u kući sama, sa malim detetom. Svi su me ubeđivali da ne treba da sedim u kući, da je karijera preda mnom… Jedva sam ubedila Vučkovića da snimim album. I onda počnem da idem sa Šabanom, kao njegova predpevačica. Vučković se vratio svom starom životu… Sve u svemu, brzo je to puklo. Ostali smo prijatelji, imamo divnu ćerku. Tek mnogo kasnije sam razumela Radeta…
Zlata i ja smo živele po podrumima, šupama i rupama
Sa Zlatom sam se družila još dok je bila sa Hasanom u braku. Dođe ona kod nas sa Mikijem, Hasan i Rade odu, nas dve ostanemo sa decom. Znale smo se još pre nego što se udala za Hasana. Dok sam ja pevala kod Loće, ona je pevala u Lipovačkom cvetu. U isto vreme smo se rastale od očeva svoje dece. Zajedno smo krenule u novi život. Joj, šta smo sve preživele. Mnogo smo radile, trčale, stvarale. Živele smo po iznajmljenim ćumezima i podrumima, po šupama i rupama. Jedno vreme smo živele u nekom podrumčetu u kojem je živeo jedan deda. Podrum buđav, pun vode, čim je deda umro, familja izdala stan. Ma nije ni bilo svetla, po mraku pipaš da dođeš do vrata. A na vratima dedina umrlica. Ma kao da smo živele u mračnom i vlažnom podrumu sa mrtvim dedom! Sećam se, kada sam se jedne večeri vratila kući, zateknem uplakanu Zlatu. Izbezumljena, naduta od plača, tresla se od užasa i straha. Kaže, dolazio i sedeo sa njom mrtav deda. Ma strašno je bilo, ali bile smo mlade, život nam je bio lep…
Teško sam prebolela raskid sa Radetom
Patila sam kad smo se Rade i ja rastali, nije mi bilo lako, ali sve prođe, pa me je i to prošlo. Posle nekog vremena, imala sam sreću da sretnem jednog sjajnog čoveka. Bio je prelep, zgodan, ma predobar muškarac. Mnogo smo se voleli, bili smo divan par. Nažalost, stradao je. U mom životu je zavladao mrak. Jedva sam se otrgla. Ali, to je davno zaboravljena priča koje ne želim ni da se sećam.
Šijan i ja nismo stigli da se venčamo i napravimo svadbu
Nastavila sam karijeru. Snimila sam album sa Halidom Muslimovićem. Putovali smo, družili se, moja karijera je išla uzlaznom linijom. Kada sam tog leta krenula sa Zlatom na more, nisam ni sanjala da će mi to promeniti život. Zlata je imala prelepog momka u Herceg Novom. Nas dve smo izlazile, a moja mama je čuvala Mikija i Jelenu. Sećam se jednog dana, baš je i Branka Sovrlić bila sa nama, na plažu dolazi najlepši muškarac kojeg sam ikada videla. Ma cela plaža se okrenula u njegovom pravcu. Kasnije, u restoranu, sedimo moja mama, Miki, Jelena, Zlata i ja i ručamo. Ulazi on sa drugom i kada je video mene, razvlači osmeh najlepši na svetu! Ponovo na plaži – on sa drugom! Prišao je, upoznali smo se, mojoj sreći nije bilo kraja. Kad se samo setim kako je moju Jelenu uzeo u naručje i poneo je do hotelske sobe, a ona mu u naručju blaženo zaspala… Kao da je juče bilo… Tri dana kasnije, pitao me je da se udam za njega. Bilo je pet ujutru, svanjavalo je, a mi budni… Otišla sam kasnije kući, da ispratim mamu u selo. Nisam ni smela da joj kažem da se udajem… Nikada nismo stigli da se venčamo. Posle dva meseca zajedničkog života, ostala sam u drugom stanju. Pao je dogovor da napravimo svadbu kada se dete rodi i da to u isto vreme bude detetovo krštenje. Ali, rodila se ćerka Zorana, a on je očekivao sina. Bio je to haos. Posle je Zoranu voleo najviše na svetu. Ali, tada su svi njegovi drugovi dobili sinove – Vojke, Limun, Čume, neki Dragan Kojić… Još se nisam bila ni oporavila od porođaja, a opet sam bila trudna. Bilo je drži-prži dok ne rodim sina! I onda se rodio Mirko. Imala sam gomilu obaveza uz Jelenu i sa još dvoje male dece… Znaš, kad se nešto ne uradi u startu, kao ta naša svadba i venčanje… Ludo sam volela Šijana. Da sam mogla, disala bih za njega, bio je moj Bog. Ali, i on se ubrzo vratio svom starom životu, a ja sam shvatila da od tog posla nema ništa. Da sam bila pametnija… Ali, kad voliš, nisi pametan. Nisam smela ni da ga pitam gde je, šta je, sa kim je. Pravdala sam sve njegove mane, nikome nisam dala ni reč da kaže za njega. Toliko sam bila opčinjena da bih ga hranila na kašičicu da sam mogla. Bila je to velika, ludačka, fatalna ljubav. Takve ljubavi se ne završavaju dobro…
Saša Popović me je spasao
Bilo je strašno kada smo se rastali.. Uz njega, zapostavila sam karijeru. Posla više nije bilo, bila sam očajna, iscrpljena, izgubljena. Godinu dana sam provela u suzama. Zlata više nije znala šta sa mnom da radi. Govorila mi je da se uništavam, optuživala me je da mi je cilj da umrem, pretila da će i ona umreti za mnom. Ne daj Bože da iko doživi ono što sam ja doživela. Ma potoke suza sam prolila zbog tog rastanka! Toliko sam se osušila da ni na šta nisam ličila. Nisam mogla među ljude. Oblačila sam po dva-tri para pantalona, jedne preko drugih da se ne bi videlo koliko sam mršava. Ma bila sam grob! Budila sam se u krevetu mokrom od suza. Da nije bilo Saše Popvića… On mi je tada bio sve na svetu. I sad mi je više od roda. Stao je uz mene u najtežim trenucima. Nije bio oženjen. Sećam se, imao je kućnu pomoćnicu Anu, koja mu je svaki dan kuvala ručak. Naredio mi je da svaki dan između dva i tri sata dolazim da ručam kod njega! Poslušala sam ga. I zaista, za dva-tri meseca sam se povratila i prestala da budem grob. Onda sam odjednom pukla i rekla da tako ne može više. Šijan mene, u stvari, nikada nije pustio. Bilo mu je još gore jer sam se pravila da sam nezainteresovana za njega. Ludilo je trajalo i kada sam se trgla. Kada sam se malo vratila sebi i snimila pesmu Okovi, on je dolazio ispod mojih prozora, satima stajao i puštao do daske tu pesmu na kasetofonu u autu. Svaki dan me je zvao na ručkove, večere… Kao da smo tek tada počeli da se zabavljamo, nadoknadili smo ono što smo propustili na početku veze. Ali, ni ta lepota nije dugo trajala. Dok sam pevala u Beču, javili su mi da je ubijen. Prošlo je dvadeset godina…
Zbog Žapca sam prestala da se družim sa Brenom
Jedno vreme, mnogo sam se družila sa Brenom, Sanjom Đorđević, Zlatom. Dok su nam deca bila mala, bile smo gotovo nerazdvojne. Svake nedelje, jedna od nas je pravila ručak za sve. Pa kad odemo kod Miloša Bojanića svi zajedno na more, sa decom… Bila su to divna vremena. Onda nas je život odvukao, svaku na svoju stranu. One su udate žene, ja slobodna. Posle sam krenula u priču sa Žapcem, nije bio štos da njega vučem u to društvo. U stvari, najveći razlog što smo prestale intenzivno da se družuimo je bio on. Kada smo započeli vezu, mislila sam da će me to kratko držati. Ali, potrajalo je 15 godina. Nisam ja tu očekivala ko zna šta, ali mogla sam drugačije da organizujem život. Moja deca su ga mnogo volela i to je bio jedan od razloga zašto sam toliko dugo ostala sa njim. On je u suštini dobar čovek. Bilo mi je užasno kada je i on upucan. Hvala Bogu da je živ i zdrav svojoj deci. Sa svim muškarcima sa kojim sam bila, bila sam iz ljubavi. Sve moje ljubavi su bile velike, razarajuće, ludačke. I pored svih užasa koje sam preživela, ja sam srećna žena. Imam tri anđela. Strašno mi je što Mirko i Zorana nemaju oca, ali šta ću… Srce mi se cepa kad Jelena kaže da ide da se vidi sa tatom, a Zorani krenu suze pa se pita zašto i ona nema tatu i kaže: Blago Jeleni što ima tatu! Duša me zaboli.
Ostavite komentar