Odbojkašica sa selekcijom Srbije prvak Evrope, dok je košarkaš sa Crvenom zvezdom osvojio triplu krunu.
Tokom osnovne škole, dok je Milko Bjelica igrao basket sa drugovima u kraju, zadatak osam godina mlađe sestre Ane bilo je dodavanje lopte. Danas poznata odbojkašica Srbije može da se pohvali da ima više trofeja nego stariji brat. Ipak, sve titule se u porodici broje kao zajedničke.
Bjelice su u 2017. dopunile vitrinu Aninom evropskom zlatnom medaljom u nacionalnom dresu i triplom-krunom, koju je Milko osvojio sa košarkašima Crvene zvezde. Najstarija sestra Milka je završila košarkašku karijeru, a dva mlađa člana trenutno brane omiljene crveno-bele boje…
– Osećaj koji sam doživela kada sam izašla na čuveni „balkon“, ne može da se zameni ni sa čim – lako je Ana izabrala trenutak godine. – To je nešto što sanja svaki sportista, pa tako i ja, kao i moji brat i sestra. Bili su ponosni na mene.
Ana je napravila uspeh sa reprezentacijom, Milko je imao blistavu klupsku sezonu.
– Posle mnogo sezona u Zvezdi, osvojio sam prvu titulu – zadovoljan je Milko. – Pamtiću 2017. zbog tri trofeja, ali i zbog svih dobrih partija ekipe i u ovoj i prethodnoj sezoni.
Zanimljiva situacija u porodici je to što starije dete igra za Crnu Goru, mlađe za Srbiju.
– Moja karijera nije bila na vrhuncu kada sam dobio prvi i jedini poziv da igram za neki nacionalni tim – objašnjava košarkaš. – Nisam bio aktuelan, bio sam u senci i dres Srbije je bio daleko. Kao profesionalac sam želeo da imam nastupe i za reprezentaciju i ova moja odluka je bila stvar isključivo sportske ambicije. Nemamo nikakve barijere, jer se Ana bavi sportom u kome sve to drugačije fukncioniše.
Jedno je sigurno, da Milko nije izabrao da bude košarkaš, bio bi uspešan poslovan čovek.
– Završio bih dobar fakultet i mislim, šta god izabrao, da bih bio dobar u tome. Poznajući sebe, ne bih bio zabušant, radio bih u nekoj kancelariji i bio debeo – našalio se Milko.
Još jedna podela se dogodila kada su birali šta će da treniraju.
– I ja sam kao njih dvoje počela da treniram košarku u osnovnoj školi – otkriva Ana. – To je sport koji volim da pratim i koji je mnogo više propraćen. Ipak, ubrzo sam sa drugaricom krenula na odbojku u Obiliću, svidela mi se i ostala sam u njoj.
Milko misli da je sestra napravila pravi izbor:
– Uvek sam zamišljao odbojku kao pravi sport za žene, gde nema kontakta. Ali ona je veoma talentovana i za košarku, bila bi uspešna i da je to izabrala.
Samo reči hvale stižu i sa druge strane:
– Nikad nisam objektivna kad ga gledam, uvek mi je najbolji. I kad napravi grešku, nije njegova – smeje se Ana. – Ove sezone sam ispratila veliki broj utakmica, uživam uvek i navijam da pobede, ne analiziram toliko igru. Nerviram se i imam veliku tremu.
Nije ni čudo što od sestre dopire najveća podrška sa tribina.
– Čuvao sam je odmalena – priseća se Milko. – Više vremena smo provodili nas dvoje zajedno, jer je Milka koja je najstarija, rano otišla u inostranstvo. Vodio sam je i u vrtić, ali i kad idem napolje s drugovima.
– Bila sam prilepak klasični – ubacuje se Ana.
– Nekad mi je bilo dosadno, ali nisam imao izbora – slatko se nasmejao Milko. – To jest mene nije toliko smaralo, koliko moje društvo. Kad se pojavim s njom, oni prokomentarišu: „Pa zašto opet“. A ja slegnem ramenima: „Pa moram.“
A ona je kao i svaka mlađa sestra uživala:
– Uvek sam išla s njima, sedela, ćutala i gledala šta rade.
NE BIH IŠLA IZ BRAZILA
Prethodne sezone Ana je igrala za brazilski Volej Nestle Osasko.
– Predivno je bilo, sjajno sam se snašla, lepo su me prihvatili u klubu. Tamo je toplo, svi su pozitivni, nisam imala nijednu zamerku. Nije mi se vraćalo, ali završila se sezona, pa sam morala – uz osmeh dodaje Ana.
Najmlađe dete u porodici mora da ima neke povlastice.
– U najgorem slučaju po nju, sve se delilo ravnopravno.
Ana se nije bunila.
– Prema meni su se uvek svi u porodici ponašali predivno, nikad nisam imala problema. Milko nije strog brat.
Kad premotaju film na scene iz detinjstva, pojavi se slika poznatog terena.
– Bilo je to u dvorištu na Zvezdari, sada više i ne postoji. Koristili smo ga kao deca, dok nismo otišli svako na svoju stranu. Igrali smo basket, onako amaterski, rekreativno. Najčešće sa društvom iz osnovne i iz kraja. Stalno smo bili tu.
Mlađi član je imao specijalnu ulogu.
– Meni je bilo zanimljivo jer sam gledala i dodavala lopte, uglavnom je dolazilo njegovo društvo.
– Pa ipak je velika razlika osam godina – pravda se Milko.
A onda su se vratili na već pomenuto zajedničko „druženje“.
– Najgore mi je bilo kad idemo s mojim drugovima, a onda se ona umori i kaže: „Nosi me“ – nasmejali su se uglas brat i sestra, zbog „buđenja“ uspomena iz najbezbrižnijeg doba.
ZVEZDA NE ODUSTAJE OD FAJNAL-FORA
FAJNAL-FOR Evrolige 2018. u Beogradu je ogroman motiv za sve srpske košarkaše.
– Nerealno je da to očekujemo, ekipa je nova, kao i stručni štab. U ovom trenutku bi to bilo previše. Ali nećemo odustati od tog sna dokle god bude postojala šansa. Daleko je, ima još 15 utakmica da se igra – istakao je košarkaš Zvezde.
Izvor i foto Novosti
Ostavite komentar