Slučaj “Dragičević” pokazao pravo lice državne televizije Republike Srpske

RTRS je televizijska kuća koja je nastala u najtežem periodu za građane Republike Srpske i to prevashodno donacijama naših građana iz inostranstva, tačnije Švicarske. Građani su tada smatrali da stvaraju svoju državnu, narodnu televiziju, koja će prenositi istinu o njima i širiti tačne i istinite vijesti o svemu u njihovoj zemlji. Takvo ubjeđenje je u građanima postojalo sve do unazad skoro deceniju, kada su polako počeli shvatati da je ova medijska kuća postala privatna stranačka svojina i da je istina vrlo rijetka u njihovom izvještavanju. Svaka osoba ili grupacija ljudi (štrajkači, učesnici raznih protesta, pa čak i socijalne kategorije koje svojim istinama nisu bile podobne za vlast), bili su obilježavani na razne načine kroz ovaj mediji. Da postoje dvije strane ogledala došlo se ponajprije zbog napretka i sve veće popularnosti određenih privatnih, nezavisnih medija. Dugo vremena svijetla tačka u toj priči bile su dve TV kuće koje su imale veliku gledanost, RTV BN i ATV. Tako je bilo sve do kraja decembra prošle godine, kada je za 4,5 miliona KM ATV navodno kupio Slobodan Stanković. Kažemo, navodno, jer je on samo ime iza kojeg se krije stvarni vlasnik ove medijske kuće. Tako je praktično u izvještavanju građana o stvarnom , činjeničnom stanju mnogih dešavanja u RS, usamljena ostala RTV BN. Naravno, ovo je bilo vrlo bitno da se odigra prije početka izborne kampanje za izbore 2018. , jer su time željeli povećati svoj medijski prostor i na taj način uticaj na građane RS.

Najveći doprinos u rušenju mita o RTRS-u kao slobodnoj, građanskoj medijskoj kući, najvećim dijelom je doprinio slučaj ubistva nesretnog mladića Davida Dragičevića i okupljanje građana na glavnom gradskom trgu u Banja Luci. Obzirom da su građani zbog same prirode slučaja bili jako zainteresovani za svako dešavanje u vezi sa tim, a jedine informacije su uspjeli dobijati putem RTV BN, većina njih je počela pratiti svaku informativnu emisiju ove kuće. Gledanost ove televizije je enormno porasla u proteklih pola godine, što je svakako išlo na štetu gledanosti RTRS-a i ATV-a. Senzacije o slučaju Dragičević na ove dve TV kuće su se svodile na šture zvanične izvještaje, a obzirom da i sami znamo da nakon one pres konferencije od 26.03.2018., same institucije nisu davale nikakva zvanična saopštenja, lako je procijeniti i koliko je vijesti o slučaju ubistva ovog djeteta objavljeno na ovim medijima. Senzacije su ipak dobijali od neprovjerenih izvora raznih agencija , za koje su kasnije akteri tih njihovih „vijesti“ podizali krivične prijave za klevetu.

U novinarskoj profesiji je prosto nezamislivo, ukoliko neko želi svoj posao da radi po normativima profesije, da se bilo koja vijest dobijena iz sumnjivih izvora ne provjeri kroz bar još dvije potvrde istinitosti dobijene informacije. Ali kako novinari ovih kuća dobijaju dirigovane instrukcije za obavljanje svog novinarskog posla, druge izvore nisu mogli ni koristiti, jer nisu ni postojali. U svojim emisijama su ugošćavali samozvane analitičare, koji su od ranije poznati kao plaćenici režima , koji je od njih po potrebi naručivao „strašne i alarmantne vijesti“ o grupacijama i ljudima koje su oni za sebe smatrali potencijalno opasnim. Tako su ih i ovog puta uključili , jednog po jednog, ali kako je bio slab odziv javnosti na njihove TV nastupe, morali su početi sa primjenama drastičnijih metoda. Bez obzira što se te metode u normalnom novinarstvu nikada ne koriste, osim kada je u pitanju žuta štampa. U zadnjim svojim „izvještavanjima“ o Davoru Dragičeviću i grupi Pravda za Davida pali su do sada najniže. Čak do tamo gdje ni dno dna novinarske profesije ne bi moglo pretpostaviti da se može stići.

Za izvor vijesti u svojoj informativnoj emisiji iskoristili su pisanu riječ osobe koja je ne samo neprovjeren izvor, već je široj javnosti koja prati i druge medije i društvene mreže , poznata kao osoba sumnjivog identiteta i vjerovatno kriminalne prošlosti. To više nije nikakav samozvani analitičar, već neko od čijih informacija bi se svaki čestiti novinar distancirao. Radi se o osobi koja je plaćenik kriminalnih struktura u našoj zemlji i koja za njih obavlja najprljavije poslove ,uglavnom putem interneta. Za sada ćemo samo reći da ta osoba je ovoj medijskoj kući dostavila „informacije“ o upletenosti opozicije u cijeli „projekat“ Pravda za Davida, od samog početka okupljanja građana, što je uredništvu ove kuće odgovaralo da bi se ispoštovali zahtjevi „s vrha“. Naravno da se radi o iskonstruisanoj priči koja je nastala na osnovu dolaska lidera opozicionih stranaka na okupljanje na Trgu 11.09. Svi koji su malo bolje upućeni u ovu priču, znaju da je Davor Dragičević od početka prozivao jednako i opoziciju i poziciju i tražio od njih da se uključe u rješavanje ovog slučaja. Prvi poziv jednom od lidera političkih partija je bio poziv Miloradu Dodiku 17.04., kada je Davor sa još četvoro članova grupe bio na razgovoru u Palati predsjednika. Međutim, pomenuti političar se nikada nije pojavio na Trgu, čak što više, nekoliko mjeseci kasnije je izašao sa intervjuom u Telegrafu u kojem je , na način koji ne dolikuje jednom predstavniku institucije, govorio o samom Davoru, njegovoj porodici i ubijenom djetetu. Nakon tog intervjua logična je bila reakcija Davora Dragičevića da prekine svaki vid moguće komunikacije na ovoj relaciji, jer je time sve bilo rečeno.

Pomoć sa te strane nije mogao očekivati, a kao roditelj ubijenog djeteta koji već 6 mjeseci traži samo jedno, da se otkrije istina o ubistvu njegovog sina, on je zatražio pomoć i solidarnost svih političkih partija i NVO organizacija u RS, da stanu na stranu istine i pravde . Kada su određene političke opcije nakon toga potipisale dokument koji im je Davor ponudio, kao garant da će učiniti sve da se u budućnosti razotkriju svi saučesnici zločina i da se na adekvatan način kazne, plaćenici su odmah iskoristili taj momenat da naprave savršenu priču o upletenosti opozicije od samog početka u slučaj.

Njima su su posebno bili bitni pojedini članovi grupe Pravda za Davida, koji su bezrezervna podrška porodici Dragičević od prvog dana. Za te ljude RTRS-u su dali senzacionalne informacije da su prije 6 godina bili učesnici protesta za Picin park, koji su tada trajali 3 mjeseca i gdje se zapravo protestvovalo protiv izgradnje zgrade Mileta Radišića, kuma odlazećeg Predsjednika RS. Svi koji su makar malo upućeni u ovaj slučaj znaju da je ovaj gigant od zgrade bespravno izgrađen i da je u svemu tome cijeli pakao prošla porodica Vulić koja živi u neposrednoj blizini građevine. Građani Banja Luke su tada ustali protiv te gradnje, što je naravno prezentovano, kao i slučaj Dragičević, kao rušenje Republike Srpske.

Ono što je kroz ove godine koje su iza nas postalo jasno većini građana je da su u našoj državi svaki pojedinac ili grupa ljudi koja ustane i oglasi se protiv bilo kakve nepravde ili nepravilnosti u radu institucija, biti označeni momentalno kao strani plaćenici i rušioci države. Nikada niko nije dokazao da je ikad iko od tih ljudi dobio ikakav novac, ali je priča o tome postala mit koji se prenosi sa koljena na koljeno u režimskim medijima.

Pojedini članovi grupe Pravda za Davida, prema našim saznanjima, su zaista bili tada takozvani „šetači“, građani koji su mirno, bez i jednog incidenta protestvovali duže ili kraće u tim šetnjama za Picin park. To naravno ne predstavlja nikakvu ni vijest ni informaciju, jer ovi ljudi to imaju javno prikazano na svojim Facebook profilima, to znaju svi ljudi koji su sa njima na trgu, a i oni sami su ponosni na svoje šetnje za svoj grad 2012. godine. Tako smo saznali lično u kontaktu sa njima. Niko od tih ljudi nije bio u samoj organizaciji tih šetnji, niti je bio član bilo koje NVO , ni tada, a ni sada, za šta postoje i dokazi koji se vrlo lako mogu provjeriti, a što smo mi i učinili.

Naime, tadašnje proteste su organizovali članovi Centra za zaštitu životne sredine, a podržale su i još neke NVO. U svim tim NVO smo provjerili i ovi ljudi definitivno nikada nisu bili članovi niti jedne od njih. Prema izvještavanju RTRS-a , nekoliko hiljada građana Banja Luke koji su tada svakodnevno šetali, trebali bi ih u najmanju ruku proglasiti zločincima, jer su bili građani svog grada. Ovi ljudi to uopšte ne kriju i tačno znaju i ko su kuhari u kuhinji RTRS-a, samo što urednici RTRS-a nisu svjesni da sve što izađe iz kuhinje, ipak konobar naplaćuje. Kako smo saznali iz Pravde za Davida, ovakvo izvještavanje će snositi posljedice, jer će biti podignute nove krivične prijave za klevetu i narušavanje ugleda građana, koji nemaju niti jednu krivičnu prijavu. A za izvor informacija su nam rekli da čekaju sledeći korak kako bi svoj javnosti objelodanili o kojoj osobi se radi, sa kakvom prošlosti i sa kojim strukturama je uvezana , kao i sa kojim ciljem sve ovo radi. Rekli su nam da je sada prije svega prioritet otkrivanje ubica Davida Dragičevića i raskrinkavanje mnogo važnijih faktora koji su radili na zataškavanju ovog slučaja, nego što je raspakivanje njihovih pijuna. Napomenuli su da će za to svakako doći vrijeme, ali tek kada se sve ovo završi.

Ovaj slučaj je jasno pokazao da više ne postoji stepenica ispod koje se može spustiti javni servis građana i da je ova kuća trenutno sve, samo ne ozbiljna medijska kuća koja je u službi građana koji su je stvarali i koji je i danas finansiraju. Nadamo se da nastavak ove priče slijedi, kako su rekli i na javnom servisu.

Ostavite komentar

Translate »
%d bloggers like this: